Psihologija odraslih

Ljudi su od uvek pokazivali interesovanje za pitanja koja se tiču njihovog postojanja i njegove svrhe, ne bez doze misticizma koji je, sa druge strane, davao slobodu u tumačenju pitanja života i njegovog smisla.

U klasičnoj ali i popularnoj literaturi vrlo često se srećemo sa različitim tumačenjima ljudskog životnog ciklusa. Od toga da život posmatraju kao neprekidnu borbu iz koje je nemoguće izaći kao pobednik, pa sve do romantizovanih i hedonističkih učenja gde je svrha života ljubav i uživanje. Ma kojoj koncepciji se priklonili, nijedna od njih ne nudi tačan i koristan opis šta je to što prosečna ljudska jedinka prolazi na svom životnom putu.

Život možemo posmatrati kao sukcesivan sled različitih životnih faza. O razvojnim fazama karakterističnim za period detinjstva i adolescencije možete čitati u odeljku pod nazivom ”Psihologija dečjeg uzrasta” i ”Psihologija adolescentnog perioda”.

Prema koncepciji Erika Eriksona, odraslo doba započinje fazom intimnosti, koja nastupa nakon adolescencije. Glavni razvojni zadatak ove faze je uspostavljanje bliskosti i intimnosti sa drugim osobama. U slučaju neuspeha u izvršavanju ovog zadatka nastaje osamljivanje i strah od intimnosti, koji sa sobom povlači različita ponašanja kao što su izolacija, posesivnost, promiskuitetno seksualno ponašanje i tako dalje. Sledeća faza je faza stvaranja, a u njoj osoba formira sopstvenu porodicu. Ovo je veoma važna faza jer neuspeh vodi ka usamljenosti i dubokom osećanju nezadovoljstva. Zatim sledi faza integracije, koja zapravo predstavlja sintezu svih dotadašnjih životnih iskustava. Njen glavni razvojni zadatak je prihvatanje činjenice da je svako odgovoran za sopstveni život, odnosno prihvatanje jedinog životnog ciklusa. Ova faza još se naziva i fazom mudrosti. Spram toga, kao posledica nerazrešenih razvojnih zadataka, javlja se okrenutost ka sebi i hronično nezadovoljstvo sobom, traganje za smislom života, kompluzivan rad, psihosomatske smetnje, priklanjanje institucijama, nepoverenje prema novim stvarima koje raste i usložnjava se, a sve to može dovesti do depresivnih i raznih drugih stanja koja uključuju narušeno psihičko funkcionisanje.

U svakoj od ovih faza možemo naići na problem sa kojim nismo u stanju da se samostalno izborimo, odnosno ne prepoznajemo razvojnu krizu i stoga nismo u stanju da iskoristimo svoje postojeće resurse ili angažujemo dodatne. U BJANKO Centru za psihoterapiju i grupnu analizu klijentima nudimo širok spektar usluga vezan za ovakvu i sličnu problematiku, krojenih po meri i potrebama klijenta. U te usluge spadaju individualna psihoterapija analitičkog usmerenja, porodična psihoterapija, grupna psihoterapija, savetovanje, kursevi i treninzi koji osnažuju kapacitete pojedinaca da steknu znanja i veštine potrebne da razvojnu krizu prepoznaju kao takvu i angažuju svoje potencijale kako bi se sa njom najefikasnije izborili.

Shares