U današnje vreme potreba za psihoterapijom sve više se prepoznaje na samo od strane stručnjaka koji se njom bave, već i od strane velikog broja ljudi koji se opredeljuje za psihoterapiju. Ovaj pozitivan trend popularnosti psihoterapije podstaknut je sve većom senzitivnošću ljudi za istraživanjem svojih unutrašnjih procesa i promenama koje bi donele dugoročan prosperitet na svim životnim poljima.
Psihijatrija je grana medicine koja se bavi tretiranjem svih vrsta mentalnih oboljenja i poremećaja, kroz farmako i psihoterapiju. Centar za psihoterapiju i grupnu analizu “Bjanko” okuplja tim afirmisanih stručnjaka iz ove oblasti, sa dugogodišnjim iskustvom u lečenju duševnih oboljenja koja narušavaju blagostanje i kvalitet života.
Obrazovna struktura naše zemlje susreće se sa problemom nepostojanja formalnog akademskog obučavanja u oblasti psihoterapijskih modaliteta. Stoga je ova važna i odgovorna delatnost ostavljena u amanet entuzijastima – pojedinicima, koji su spremni da ulažu u nove generacije psihoterapeuta, prenoseći im svoje znanje i veštine. U Centru za psihoterapiju i grupnu analizu “Bjanko” kontinuirano obučavamo buduće grupne analitičare, organizujemo susrete iz drugih psihoterapijskih edukacija i seminare različitih tematika.
Grupno-analitička psihoterapija širom sveta vrlo je popularna, a najveći razlog tome leži u njenoj veoma opsežnoj primeljivosti. Ona predstavlja sintezu sociološkog shvatanja grupe i grupne fenomenologije i analitičke psihoterapije sa fokusom na sadašnjost, na “sada i ovde” u kontekstu grupnih relacija.
Psihologija, kroz svoje brojne oblasti delovanja, opisuje, istražuje, meri i predviđa različite aspekte ljudskog mentalnog funkcionisanja. U Centru za psihoterapiju i grupnu analizu “Bjanko” bavimo se psihološkim savetovanjem, najčešće sa porodicama, decom, mladima, parovima (bilo da su u braku ili se odlučuju za njega), reproduktivno izazvanim parovima i pojedincima, ali i svima onima koji žele da razgovaraju sa psiholozima – savetnicima.
Porodična psihoterapija je savremeni terapijski model koji obuhvata rad sa pojedincem, partnerima i porodicom. Ono što je čini specifičnom jeste sistemski pristup pojedincu i porodici. Porodicu posmatra kao celinu koja je veća od zbira njenih pojedinačnih delova, tj. njenih članova. Promena kod jednog člana porodice utiče na ostale članove, a samim tim dolazi do promene u celom porodičnom sistemu. Tako pristupajući, porodična terapija uzima u obzir kontekst u kojem pojedinac i porodica živi i to na nivou većih sistema kao što su šira porodica, društvena zajednica, kultura, nacija, kao i na nivou subsistema kao što su roditeljski, partnerski, sibling-braća i sestre. Porodična terapija ne smatra da je pojedinac problem ili da je problem u pojedincu, već u odnosima, relacijma i interakcijama koje ostvaruje u porodici.
Porodičnu terapiju određuje specifično viđenje problema, a ne broj ljudi koji dolaze na tretman, tako da porodični terapeuti rade sa porodicama, ali i sa parovima, organizacijama, pa i pojedincima sa kojima se radi individualna sistemska porodična terapija.
Istraživanja pokazuju da ova vrsta psihoterapije daje izuzetne rezultate u radu sa sledećim temama:
Porodična terapija polazi od pretpostavke da poblem nije u pojedincu, u jednom članu porodice, već u porodičnom kontekstu. Koristeći se specijalizovanim tehnikama kroz razgovor sa porodicom koji traje između 1 i 1,5h, porodični terapeut pruža mogućnost eksploracije i nadogradnje odnosa, održanja relacijskog zajedništva, pospešivanja međusobnog razumevanja i saosećanja, kao i podržavanja i poštovanja individualnih razlika. Pruža pomoć i podršku za bolji i kvalitetniji život porodice.
Najbolji rezultati se postižu ukoliko svi članovi porodice učestvuju u terapiji, ali ukoliko je to teško ostvarljivo, rad i sa nekim članovima ili samo jednim članom može dovesti do promene u porodičnim odnosima u pravcu veće funkcionalnosti.