Poremećaji raspoloženja

Svi ljudi skloni su promenama raspoloženja. Svi se ponekad osećamo srećno, zadovoljno, ali i tužno, frustrirano, mrzovoljno. Ipak, postoji granica od koje se neke promene raspoloženja posmatraju kao patološke. Konkretno, to zavisi najpre od dugotrajnosti, intenziteta i kvaliteta raspoloženja, zatim od udruženosti sa različitim telesnim smetnjama poput poremećaja apetita, spavanja i seksualnog nagona, uz poremećaj u svakodnevnom funkcionisanju. Ponekad se javljaju i izmenjen doživljaj stvarnosti kao što su sumanute ideje i perceptivne obmane, kao i suicidne ideje i pokušaji.

Važno je naglasiti da depresija u ovom kontekstu nije isto što i osećanje tuge. Emocija tuge je normalna emocija koju svako ljudsko biće tokom života iskusi, dok je depresija, kao klinička kategorija, mentalno oboljenje koje zahteva psihijatrijski tretman.

Poremećaji raspoloženja su jedna od najčešćih medicinskih bolesti. Sa njima se često javljaju i druge mentalne ili telesne bolesti i to u značajno većoj meri nego što je to slučaj sa drugim bolestima, bilo mentalne ili fizičke prirode. Istraživanja pokazuju da se ove vrste poremećaja (posebno depresivni o kojima će biti reči kasnije) češće javljaju kod žena, a to se objašnjava socijalnim ulogama (pod čime se podrazumeva ruminacija (stalno obnavljanje) u svrhe obrade nekog negativnog događaja, kao i veća spremnost žena da se na pojavu simptoma obrate za stručnu pomoć) i endokrinološkim promenama karakterističnim za ženski pol (premenstrualni, portpartalni period; menopauza).

Podela poremećaja raspoloženja

Poremećaje raspoloženja delimo u dve velike grupe:

  1. U prvu grupu spadaju depresivni poremećaji koji se ispoljavaju simptomima koji pripadaju isključivo depresivnom sindromu
  2. Drugu grupu čine bipolarni poremećaji, koji pored depresivnih, imaju i manične, odnosno hipomanične epizode.

Depresivni poremećaji

Neki od najčešćih simptoma depresivnih poremećaja su:

  • opšta slabost, laka zamorljivost, nesanica, često buđenje usred noći bez mogućnosti ponovnog zaspivanja, nespecifične telesne tegobe kao što su bolovi u različitim delovima tela (glavobolje, bol u leđima, mišićima, itd.)
  • doživljaj emotivne praznine, ”gubitak osećanja”, nemogućnost da dožive radost, zabrinutost i anksioznost zbog svih simptoma koje primećuju, preosetljivost, razdražljivost, plačljivost
  • opšta bezvoljnost, gubitak interesovanja za događaje u okolini i neodlučnost pri donošenju odluka
  • poremećaj u motornoj aktivnosti koji se izražava kroz usporene pokrete, oskudnu mimiku i gestikulaciju, u ekstremnim slučajevima mirno sedenje i zurenje u jednu tačku
  • mišljenje je usporeno, a misli su uglavnom pesmistične. Ukoliko depresija ima psihotični kvalitet, kao sadržaj misli mogu se pojaviti sumanute ideje materijalne propasti, krivice, hipohondrijske sumanute ideje, halucijacije
  • suicidalne misli i fantazije nisu retke kod depresivnih pacijenata

Manični poremećaji

Neki od najčešćih simptoma maničnih poremećaja su:

  • veselo, euforično raspoloženje koje je često vrlo zarazno i prenosi se na druge ljude u neposrednoj okolini; ipak, oni su često razdražljivi, posebno ako im se neko suprotstavlja i sprečava ih u njihovim namerama, stoga neretko ulaze u sukobe i sa njima je teže upostaviti adekvatnu relaciju
  • povećanje energije i aktivnosti sve do psihomotornog nemira; nisu u stanju mirno da sede, vrlo živahno gestikuliraju, malo spavaju, planiraju različite poslove, projekte, aktivnosti, ali retko završavaju započeto – ponašanje im je neodgovorno i rizično – skloni su ekscesivnom trošenju novca, zadužuju se, voze brzo i neoprezno, skloni su zavođenju i promiskuitetu
  • njihov misaoni tok je ubrzan sve do bujice ideja, a ponekad dolazi i do disocijacije misaonog toka
  • pažnja im je povišena i lako odluta na neke druge događaje u okolini
  • nemaju uvid u svoje stanje i ne procenjuju realnost na adekvatan način; samopouzdanje im je povećano, iz čega se neretko rađaju ideje veličine koje mogu dosegnuti nivo sumanutosti
  • kod polovine maničnih pacijenata javljaju se psihotični simptomi; ponekad imaju halucinacije, najčešće slušne
  • kod hipomanije postoji većina ovih simptoma, ali su oni po svom intenzitetu slabiji i traju kraće

Lečenje poremećaja raspoloženja

Poremećaji raspoloženja tretiraju se psihofarmacima; u prvim redovima to su psihostabilizatori, antidepresivi, a u maničnim fazama i antipsihotici. Lečenje obuhvata i psihoterapijski tretman, nakon što se pacijent stabilizuje lekovima.

Shares