Poremećaji ishrane

Mada se poremećaji ishrane danas često smatraju bolešću modernog doba, činjenica je da neki od njih datiraju još iz 19. veka. Ono što sada o njima znamo jeste da predstavljaju psihičke poremećaje koji se odražavaju na telo, odnosno telesnu težinu, uzrokujući često druge zdravstvene probleme koji mogu imati letalan ishod.

Anoreksija

Anoreksiju karakteriše namerni gubitak telesne težine, praćen intenzivnim strahom od gojenja i poremećaj percepcije telesne šeme i težine. Oko deset puta je češća kod žena (posebno kod onih čije zanimanje diktira određenu telesnu građu, kao što su balerine, manekenke, itd.), a najčešće se javlja u periodu između 12. i 20. godine. Značajan katalizator u pojavi poremećaja jeste kult mršavosti koji se neguje u svetu mode i proširuje na žene van modne industrije.

Dijagnostički kriterijumi za anoreksiju nevrozu (MKB-10) su sledeći:

  • Gubitak telesne težine tako da je ona bar 15% ispod očekivane za određeni uzrast i visinu
  • Pacijent je taj koji izaziva gubitak na težini izbegavanjem hrane koja goji
  • Pacijent sebe doživljava kao gojaznog, sa intenzivnim strahom od gojaznosti, što vodi samonametnutom standardu niske telesne težine
  • Endokrini poremećaj kao posledica (kod žena – amenoreja, kod muškaraca – pad potencije i libida)

Osnovni simptom anoreksije je prekomeran strah od dobijanja na težini, praćen izmenjenom slikom o sopstvenom telu.

Stoga su ovi pacijenti uvereni da su gojazni čak i onda kada su ekstremno mršavi. Ponašanja vezana za uzimanje hrane su opsesivna, a uključuju izbegavanje određenih vrsta hrane, izbegavanje jedenja u društvu, nošenje hrane sa sobom, posebnu pripremu hrane, ritualno žvakanje i tako dalje.

Bulimija

Bulimija je poremećaj ishrane u čijoj osnovi se nalazi više faktora, a karakterišu ga ponavljane epizode prejedanja uz osećanje gubitka kontrole nad uzimanjem hrane, propraćeno kompenzatornim ponašanjem kako bi se izbeglo dobijanje na težini uz preokupiranost telesnom težinom i figurom.

Kao i anoreksija, česće se javlja u razvijenim društvima i kod ženske populacije, ali kasnije u odnosu na anoreksiju – u kasnoj adolescenciji ili ranim dvadesetim godinama.

Dijagnostički kriterijumi za bulimiju (MKB-10):

  • Ponavljane epizode preteranog uzimanja hrane – najmanje dva puta nedeljno u periodu od tri meseca, sa uzimanjem velikih količina hrane u kratkom periodu
  • Konstantna preokupacija jelom i neodoljiva želja ili osećaj prisile za unošenjem hrane
  • Pacijent pokušava da prevenira gojenje na neki od sledećih načina: periodima gladovanja, izazivanjem povraćanja, izazivanjem pražnjenja creva, upotrebom supstanci za umanjivanje apetita
  • Pacijent sebe doživljava kao debelog i ima stalan strah od gojaznosti

Važna odlika bulimije su epizode unošenja enormno velikih količina hrane za kratko vreme praćene osećajem gubitka kontrole.

Poremećaji ishrane mogu biti praćeni simptomima kao što su depresivnost, nisko samopoštovanje, impulsivnost, ljutnja, anksioznost, socijalno povlačenje, teškoće u svakodnevnom funkcionisanju, osećanje krivice posle jela, neefikasnost.

Drugi poremećaji ishrane

Drugi poremećaji ishrane koji se javljaju u savremenom društvu su ortoreksija – opsednutost zdravom hranom (ne jedu ništa čemu ne znaju tačan broj kalorija), bigoreksija – opsednutost razvojem mišićne mase (prate je opsesivno vežbanje, često uzimajnje sredstava za povećanje snage i izdržljivosti), drunkoreksija – pijenje alkohola, ali uz nejedenje, kako bi se izbegao dobitak na težini, dijabulimija – poremećaj obolelih od dijabetesa koji ne uzimaju insulinsku terapiju čime telo naglo gubi na težini jer koristi sopstvene rezerve energije tako što ih uzima iz masnih naslaga i mišića, kompulzivno prejedanje.

Svi pomenuti poremećaji često su povezani sa anoreksijom i bulimijom, odnosno mogu se smenjivati ili voditi u jedan od ova dva poremećaja.

Kako se leče poremećaji ishrane?

Poremećaje ishrane neophodno je tretirati psihoterapijom, a za ublažavanje pratećih simptoma ponekad je neophodno uključiti i psihofarmake. Osim toga, u terapiju se često uključuju i lekari drugih specijalnosti: nutricionista, endokrinolog, ginekolog, kardiolog, gastroenterolog.

Shares