U današnje vreme potreba za psihoterapijom sve više se prepoznaje na samo od strane stručnjaka koji se njom bave, već i od strane velikog broja ljudi koji se opredeljuje za psihoterapiju. Ovaj pozitivan trend popularnosti psihoterapije podstaknut je sve većom senzitivnošću ljudi za istraživanjem svojih unutrašnjih procesa i promenama koje bi donele dugoročan prosperitet na svim životnim poljima.
Psihijatrija je grana medicine koja se bavi tretiranjem svih vrsta mentalnih oboljenja i poremećaja, kroz farmako i psihoterapiju. Centar za psihoterapiju i grupnu analizu “Bjanko” okuplja tim afirmisanih stručnjaka iz ove oblasti, sa dugogodišnjim iskustvom u lečenju duševnih oboljenja koja narušavaju blagostanje i kvalitet života.
Obrazovna struktura naše zemlje susreće se sa problemom nepostojanja formalnog akademskog obučavanja u oblasti psihoterapijskih modaliteta. Stoga je ova važna i odgovorna delatnost ostavljena u amanet entuzijastima – pojedinicima, koji su spremni da ulažu u nove generacije psihoterapeuta, prenoseći im svoje znanje i veštine. U Centru za psihoterapiju i grupnu analizu “Bjanko” kontinuirano obučavamo buduće grupne analitičare, organizujemo susrete iz drugih psihoterapijskih edukacija i seminare različitih tematika.
Grupno-analitička psihoterapija širom sveta vrlo je popularna, a najveći razlog tome leži u njenoj veoma opsežnoj primeljivosti. Ona predstavlja sintezu sociološkog shvatanja grupe i grupne fenomenologije i analitičke psihoterapije sa fokusom na sadašnjost, na “sada i ovde” u kontekstu grupnih relacija.
Psihologija, kroz svoje brojne oblasti delovanja, opisuje, istražuje, meri i predviđa različite aspekte ljudskog mentalnog funkcionisanja. U Centru za psihoterapiju i grupnu analizu “Bjanko” bavimo se psihološkim savetovanjem, najčešće sa porodicama, decom, mladima, parovima (bilo da su u braku ili se odlučuju za njega), reproduktivno izazvanim parovima i pojedincima, ali i svima onima koji žele da razgovaraju sa psiholozima – savetnicima.
Mada se poremećaji ishrane danas često smatraju bolešću modernog doba, činjenica je da neki od njih datiraju još iz 19. veka. Ono što sada o njima znamo jeste da predstavljaju psihičke poremećaje koji se odražavaju na telo, odnosno telesnu težinu, uzrokujući često druge zdravstvene probleme koji mogu imati letalan ishod.
Anoreksiju karakteriše namerni gubitak telesne težine, praćen intenzivnim strahom od gojenja i poremećaj percepcije telesne šeme i težine. Oko deset puta je češća kod žena (posebno kod onih čije zanimanje diktira određenu telesnu građu, kao što su balerine, manekenke, itd.), a najčešće se javlja u periodu između 12. i 20. godine. Značajan katalizator u pojavi poremećaja jeste kult mršavosti koji se neguje u svetu mode i proširuje na žene van modne industrije.
Dijagnostički kriterijumi za anoreksiju nevrozu (MKB-10) su sledeći:
Osnovni simptom anoreksije je prekomeran strah od dobijanja na težini, praćen izmenjenom slikom o sopstvenom telu.
Stoga su ovi pacijenti uvereni da su gojazni čak i onda kada su ekstremno mršavi. Ponašanja vezana za uzimanje hrane su opsesivna, a uključuju izbegavanje određenih vrsta hrane, izbegavanje jedenja u društvu, nošenje hrane sa sobom, posebnu pripremu hrane, ritualno žvakanje i tako dalje.
Bulimija je poremećaj ishrane u čijoj osnovi se nalazi više faktora, a karakterišu ga ponavljane epizode prejedanja uz osećanje gubitka kontrole nad uzimanjem hrane, propraćeno kompenzatornim ponašanjem kako bi se izbeglo dobijanje na težini uz preokupiranost telesnom težinom i figurom.
Kao i anoreksija, česće se javlja u razvijenim društvima i kod ženske populacije, ali kasnije u odnosu na anoreksiju – u kasnoj adolescenciji ili ranim dvadesetim godinama.
Dijagnostički kriterijumi za bulimiju (MKB-10):
Važna odlika bulimije su epizode unošenja enormno velikih količina hrane za kratko vreme praćene osećajem gubitka kontrole.
Poremećaji ishrane mogu biti praćeni simptomima kao što su depresivnost, nisko samopoštovanje, impulsivnost, ljutnja, anksioznost, socijalno povlačenje, teškoće u svakodnevnom funkcionisanju, osećanje krivice posle jela, neefikasnost.
Drugi poremećaji ishrane koji se javljaju u savremenom društvu su ortoreksija – opsednutost zdravom hranom (ne jedu ništa čemu ne znaju tačan broj kalorija), bigoreksija – opsednutost razvojem mišićne mase (prate je opsesivno vežbanje, često uzimajnje sredstava za povećanje snage i izdržljivosti), drunkoreksija – pijenje alkohola, ali uz nejedenje, kako bi se izbegao dobitak na težini, dijabulimija – poremećaj obolelih od dijabetesa koji ne uzimaju insulinsku terapiju čime telo naglo gubi na težini jer koristi sopstvene rezerve energije tako što ih uzima iz masnih naslaga i mišića, kompulzivno prejedanje.
Svi pomenuti poremećaji često su povezani sa anoreksijom i bulimijom, odnosno mogu se smenjivati ili voditi u jedan od ova dva poremećaja.
Poremećaje ishrane neophodno je tretirati psihoterapijom, a za ublažavanje pratećih simptoma ponekad je neophodno uključiti i psihofarmake. Osim toga, u terapiju se često uključuju i lekari drugih specijalnosti: nutricionista, endokrinolog, ginekolog, kardiolog, gastroenterolog.