Individualna terapija

Do relativno nedavno među ljudima su postojale brojne predrasude o psihoterapiji: da je ona samo za ”ludake”, da je ustvari čini samo prepisivanje psihoaktivnih lekova, da je neefikasna, bespotrebna, namenjena samo određenim vrstama problema i tako dalje. Međutim, poslednjih decenija ovakve zablude su sve manje rasprostranjene, zahvaljujući popularizaciji psihoterapije i njenim očiglednim pozitivnim efektima. Danas na psihoterapiju idu ljudi koji su prepoznali svoj neiskorišćen potencijal koji bi mogli angažovati za poboljšanje kvaliteta svojih postojećih relacija i generalno većine životnih sfera. Iste te ljude srećemo u svakodnevnom psihoterapijskom radu u Bjanko Centru za psihoterapiju i grupnu analizu.

Ono što karakteriše najveći broj ljudi koji se opredeljuju da se jave psihoterapeutu jeste radoznalost: kako sve to izgleda, da li se zaista isplati, koliko traje, ko je sve uključen, kakvi su efekti i tome slično. Psihoterapija uvek predstavlja susret dva bića; susret u koji svako biće unese deo svoje posebnosti, čime oni kreiraju unikatan odnos baziran na međusobnom poverenju, uvažavanju i prihvatanju.

Kada je reč o proceduri, jedna individualna psihoterapijska seansa obično traje 45 minuta, a najkraći vremenski period koji može proći između dve seanse je nedelju dana. U tom periodu klijent ima dovoljno vremena da može da ”proživi” sve ono što je radio sa svojim psihoterapeutom, odnosno svoje neposredno iskustvo sa seanse prenosi, generalizuje u svoj svakodnevni život, primenjujući pritom ono što je tokom psihoterapije naučio. U određenom broju situacija psihoterapiji se pridružuje i farmakoterapija, kako bi se izrazito intenzivne i uzmenirujuće emocije držale pod kontrolom i na taj način stvorila optimalna klima za psihoterapijske intervencije.

Jedna od ubedljivo najčešćih predrasuda o psihoterapiji kojoj su podložni i ljudi koji se za nju opredeljuju jeste uverenje da će psihoterapeut rešiti sve probleme svojih klijenata. Psihoterapija to ne radi: ne čini svojim klijentima ”medveđe usluge”. Ono što se tokom psihoterapije radi jeste osnaživanje postojećih kapaciteta i resursa klijenta kako bi se on sam borio sa problemima s kojima se sreće na svom životnom putu. U tom procesu, terapeut ima ulogu nekoga ko pruža podršku, nudi alternative, osporava usvojene maladaptivne obrasce ponašanja i zamenjuje ih onima koji donose korist, a ne štetu. Poput brižnog roditelja, psihoterapeut ne radi naš domaći; on nas uči kako da ga sami najefikasnije uradimo i stoga je njegova uloga jedinstvena i dragocena.

Pri Centru za psihoterapiju i grupnu analizu “Bjanko” rade stručnjaci koji su osposobljeni za psihoterapijski rad u mnogim područjima, a koji su takođe u kontinuiranom procesu edukacije, supervizije i nadgradnje svojih postojećih veština. Samo takvi psihoterapeuti, svesni sopstvenih potencijala, veština ali i slabosti i zabluda, čine psihoterapiju smislenom i uspešnom. Jer, psihoterapeut nije vrhovni i aposlutni stručnjak čije znanje je neprikosnoveno; on je takođe ljudsko biće koje pomaže drugom ljudskom biću da svoj život učini kvalitetnijim na način na koji će to moći da se primeni i van psihoterapijske situacije.

Shares